Glasovima vladajuće DPS–SDP koalicije parlament je krajem decembra usvojio prelazne odredbe zakona o sprečavanju korupcije na osnovu kojih predsjednici države, Skupštine i Vlade imaju pravo na privilegovanu, „državnu penziju”. Ranije je odredba takve sadržine ukinuta odlukom Ustavnog suda, uz obrazloženje da takve norme nijesu ustavne. Osim što je to pravo uskraćeno crnogorskim poslanicima zbog neustavnosti odredbi, voljom DPS-a i SDP-a krajem 2014. godine radnicima sa sjevera koji su ostali bez posla zbog stečaja nije omogućeno da budu prijevremeno penzionisani.
U članu 108 Zakona o sprečavanju korupcije, koji je u decembra 2014. godine usvojila koalicija DPS–SDP, određeno je da predsjednik države, predsjednik Skupštine i predsjednik Vlade imaju pravo na penziju i prije ispunjavanja uslova utvrđenih propisima kojim se uređuje penzijsko-invalidsko osiguranje. Pritom, taj zakon omogućava pomenutim funkcionerima da zahtjev za penziju podnesu praktično odmah nakon što im prestane funkcija.
Bez obzira na to što je Ustavni sud još 2010. godine ukazao da su takve oredbe neustavne, vladajuća DPS–SDP koalicija je najviše funkcionere poput Mila Đukanovića, Ranka Krivokapića, Filipa Vujanovića i Igora Lukšića stavila u privilegovani položaj u odnosu na radnike i poslanike.
Prema zvaničnim podacima Fonda PIO iz prošle godine, prosječna „državna penzija” iznosila je 1.086,17 eura, a prosječna penzija u Crnoj Gori bila je 275 eura. Dakle, tzv. državna penzija je za 811 eura veća od prosječne penzije.
Prema članu 108 Zakona o sprečavanju korupcije, koji je usvojen u sklopu antikorupcijskog seta zakona kako bi se ispunili zahtjevi iz poglavlja 23 i 24 u pregovorima sa EU, za premijera, šefa države i čelnika parlamenta ne važe uslovi iz Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju.
–Osnovica za određivanje penzije predstavlja neto zaradu koju bi primio imalac prava obavljajući funkciju premijera, šefa države i čelnika parlamenta u mjesecu koji je prethodio podnošenju zahtjeva za penziju. Javnim funkcionerima iz stava jedan ovog člana penzija iznosi 65 odsto utvrđene osnovice, uvećane za dva odsto za svaki dalji navršetak godine penzijskog staža. Iznos penzije ne može biti veći od 85 odsto od utvrđene osnovice – precizirano je u pomenutom zakonu, koji je 19. decembra prošle godine objavljen u Službenom listu Crne Gore.
Prilikom glasanja u parlamentu, opozicija je bila protiv predloženog zakona o antikorupciji, uz ocjenu da se njime ne postiže ništa u borbi protiv korupcije.
S druge strane, Zakonom o zaradama i drugim primanjima državnih i javnih funkcionera, koji je stupio na snagu 4. juna 2008. godine, funkcionerima je takođe bila omogućena penzija i prije ispunjavanja uslova utvrđenih propisima kojim se uređuje penzijsko-invalidsko osiguranje. Međutim, 2010. godine, Ustavni sud je oborio takve odredbe jer „visina privilegovane penzije državnih funkcionera ne smije nesrazmjerno odstupati od prosječne penzije”.
–Ako je prosječna visina penzije objektivni izraz opštih socijalnih i ekonomskih prilika u zemlji, onda visina privilegovane penzije državnih funkcionera ne smije nesrazmjerno odstupati od prosječne penzije – navodi se u odluci Ustavnog suda.
Stoga su, po ocjeni suda, privilegovane penzije izrazito nesrazmjerne prosječnim penzijama u zemlji i nesaglasne su sa članom 1 Ustava, koji Crnu Goru definiše kao građansku državu zasnovanu na principima demokratije, vladavine prava i socijalne pravde.
Odredbama koje je sud 2010. godine ukinuo, kako se navodi u odluci, nije postignuta pravična ravnoteža između interesa društvene zajednice i vršilaca državnih funkcija. M.V.
DPS i SDP ignorišu muke radnika
Da po pitanju davanja penzija u parlamentu nesporno postoje dvostruki aršini pokazuje i to što krajem decembra prošle godine, voljom poslanika DPS-a i SDP-a, radnicima sa sjevera koji su zbog stečaja ostali bez posla a nijesu uzeli otpremnine nije omogućeno da se prijevremeno penzionišu, dok su državnim funkcionerima date velike privilegije. Većina u Skupštini nije podržala predlog zakona DF-a, SDP-a, Pozitivne Crne Gore, SNP-a, BS-a i LP-a da se radnicima sa sjevera omogući prijevremeno penzionisanje, pošto je falio jedan glas, budući da je dio poslanika Socijaldemokratske partije glasao protiv.
Na poslanike DPS-a i SDP-a nije uticala argumentacija iz opozicionih klupa da su radnici sa sjevera duboko zašli u šestu deceniju, da nemaju gdje da se zaposle i da ne mogu da prehranjuju familije nadničarenjem, a niko nije postavljao pitanje održivosti javnih finansija dok su se davale državne garancije za tajkuna Olega Deripasku i „mafijaše iz Željezare”.